| Šešir:
pre;nika do 10 cm, okruglast, zatim
spljošten, ponekada malo udubljen u sredini, tankog
ruba; kožica je velurasta, kasnije manje-više glatka
i sjajna, teško se guli, kestenjasto-smeđe je boje,
ponekad narandžasto-smeđa, uglavnom u jednom tonu.
Cevčice: kratke,
uz dršku kraće, bele pa žućkaste; plodište je belo,
zrelo je žućkasto, sa sitnim okruglim porama. Otisak
spora je žućkasto-zelenkast.
Drška: 4-8 X 1-3
cm, velurasta, iste boje kao i šešir, jednobojna, krta, komorasto šuplja,
pomalo naborane površine.
Meso: krhko,
belo, ispod kožice boje lešnika ili pomalo ružičasto,
pod pritiskom požuti, miris i ukus prijatni.
Stanište: raste
leti i u jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama,
po listopadnim šumama, ređe u četinarima. Voli peskovito
zemljište.
Upotreba: jestiva,
dobra; koristi se samo šešir.
Zamena: moguća
sa gorkom žučarom (
Tilopilus felleus ).
Tekst i fotografija:
Siniša Radić
|
|