| Svake godine bez obzira
na vreme primećujem veliki broj smrdljivih zeka Russula
foentes. Da ne bih ostao bez gljivarskog doručka jedno jutro sam
krenuo na sreću. Na istom mestu, u livadi pored puta sa mladim brezama okolo,
kao i pre dve godine žutela se gomila lisičarki. Dovoljna za jedan dobar
obrok. Vrganja ove godine u to vreme nije bilo tako da je i otkup potpuno
prestao. Prošlih godina nalazio sam ih podosta i to baš velikih po 300 -
400 grama komad. Nalazim još gljiva dok šetamo po okolnim visovima i prolazimo
kroz šume i livade koje se smenjuju i koristim digitalni aparat da sve to
snimim, ali još nisam uspeo da nađem nešto drugo interesantno - floristički
fenomen jezera, biljku insektoždera - rosulju.
Već cetiri leta, po desetak dana, provodim na Vlasinskom jezeru a još
nisam prepešačio i uživao u lepoti mnogih staza, šumaraka i livada. Sledeće
godine, iako pretim porodici da ćemo "sigurno na more" verovatno
ponovo dolazimo. Pozivam i vas, sve koji uživate u tišini šuma i prostranstvu
livada, i naravno u "tihom lovu na gljive", bez kojih ovde,
bez obzira na vreme, nikada nisam ostao, da dođete bar jednom na Vlasinsko
jezero. Ono će vas, verujem osvojiti baš kao što je i mene.
|
|