| Bjelasica - ogromna
gromada između Mojkovca i Kolašina, između Komova i Sinjajevine. Planina
koja je sinonim za Nacionalni park Biorgadska Gora i istoimeno jezero. Prava
lepota planine počinje kada se udaljite od civilizacije u pravom smislu
i krenete put planinskih sela i zaselaka u kojima živi još po koji zaboravljeni
žitelj, čije potomstvo sve više gravitira okolnim gradovima. Kada susretnete
i upoznate te ljude, tek onda shvatite kolliko ste se udaljili od stresne
svakodnevnice i gradskih briga. U planini kao da vreme stoji.
Ovo nije priča o Nacionalnom parku Biogradska gora, koji se nalazi sa
mojkovačke strane, ispod vrha Crna Glava čija je visina 2139 m. Ovo je
priča o Rečinama, selu u planini koje se spušta niz padinu drugog planinskog
vrha Ključa, u pravcu Kolašina.
|
|
| Sam Ključ je visine 1973
m, a selo je raštrkano i po visini i po širini. Kuće su na lepo zaobljenim,
travnatim brežuljcima, od oko 1000 m, pa sve do 1300m visine, a dužina se
može meriti kilometrima. Prelepa bukova šuma, zatim livada i na najpogodnijem
mestu planinska kuća. Nažalost, mnogo je napuštenih, tužnih kuća čiji su
vlasnici odavno umrli, potomstvo se odselilo u grad, ali ipak te kuće i
imanja oko njih - livade i šume nose i dalje imena starih vlasnika. Evo
i jedne sveže anegdote, kao ilustracija mentaliteta stanovništva. Tokom
jeseni 2004. godine malobrojni meštani su konačno od opštine Kolašin dobili
bager da probiju puteve do svojih kuća. Kada je bagerista krenuo preko jedne
livade, prvi susedi su se pobunili: "ne posred Markove livade, uništi
čoveku imanje!". A Marko je već odavno umro, naslednici nikako ne dolaze.
U planini vreme uistinu stoji. Naravno, bager je ipak prošao, doneo dah
civilizacije i nove puteve. |
|