|
Zec gljiva je izuzetno ukusna
i lekovita vrsta. U Japanu je poznata pod imenom mai take. Japanci su
prvi uspeli da je uvedu u kontrolisano uzgajanje. Danas se nalazi kao
neophodan sastojak pomoćnih lekovitih sredstava na bazi gljiva, jer je
izuzetno korisna kod snižavanja holesterola u krvi i dizanja imuniteta.
Inače pripada porodici Ganodermataceae.
U prirodi najčešće raste na trulim panjevima hrasta tokom
vlažnih jesenjih dana. Njen uzgoj na starim panjevima, koje razgradi i
pretvori u humus, predstavlja dodatnu ekološku vrednost ovoj gljivi. Može
se zasejati u već napola trule panjeve koji su naseljeni i drugim vrstama
gljiva. U tom slučaju treba dodati veću količinu micelije.
Uzgoj na oblicama se obavlja na isti način kao kod bukovače
i šii take. Obično se koristi drvo hrasta, vrbe, topole, jove. Kod uzgoja
na supstratu može se koristiti kombinacija piljevine hrasta (70%), piljevine
topole ili jasena (22%) i mlevenih kukuruznih oklasaka ili otpadaka (8%).
Masu treba sterilisati u autoklavu i kada se ohladi ispod 300
C, zasejava se micelija u odnosu od 10% prema težini vlažnog supstrata.
Treba sve pakovati u polietilenske vreće i zatvoriti ih čepom od vate,
prečnika 10 mm. Inkubacija se obavlja u mraku na temperaturi od oko 220
C i traje oko 30 dana. Nakon inkubacije temperatura se spušta na 10 -
160 C i daje se vrlo malo svetla, do 100 luxa. Kada peteljke
počnu da se granaju i produžuju do 5 cm, tada malo provetrimo prostoriju
radi smanjenja koncentracije CO2. Sada se počne dodavanje više
svetla. Vlaga se održava na 80%, ne sme se preterivati sa vlaženjem, bolje
je da supstrat bude malo suvlji. Na početku formiranja plodnih tela vrećice
se otvaraju samo na vrhu i ne skidaju se sa supstrata. Plodna tela počnu
da se pojavljuju od 45-60 dana nakon inkubacije. Prinosi u dva talasa
mogu biti od 30-40% u odnosu na težinu vlažne mase supstrata. Gljive se
mogu konzumirati sveže ili sušene.
|