Gajene gljive  

zimska panjevčica
Flammulina velutipes

 
Ova prelepa vrsta hladnog dela godine se u zemljama Dalekog Istoka vrlo uspešno uzgaja, obzirom na specifičnost klimatskih uslova. U Evropi njeno uzgajanje nije naročito razvijeno. Tokom zimskih meseci rasprostranjena je u prirodi od nizinskog do planinskog pojasa, pa je ljubiteljima prirode pravi ukras koji razbija sumornu belinu snega. Raste na panjevima i starim živim stablima belogorice. Uzgaja se pre svega zbog svojih lekovitih svojstava i visoko kvalitetnih aminokiselina.

Zimska panjevčica se može uzgajati na drvetu i na supstratu. Ako se radi o supstratu, osnova je piljevina belogoričnog drveća. Jednostavan recept za pripremu supstrata je 80% piljevine, 10% pleve žita i 10% slame. Sve se ovo namače u vodi 5 sati, a zatim se dobro ocedi, tako da zadrži samo svoju unutarnju vlagu. Oceđeni supstrat se stavlja u tegle zapremine od 500 do 1000 ml, poravna se a zatim napravi udubljenje. Nakon toga tegle idu u autoklav ili u klasičnu šerpu ispunjenu vodom, s tim da moraju biti zatvorene alu-folijom. Supstrat se mora zatim ohladiti na 300C, a zatim se u njega sipa micelija. Zatvaraju se alufolijom ili dvostrukim slojem papira između kojih se nalazi vata, a može i metalnim poklopcima na kojima se napravi mali (10 mm) otvor u koji se umeće čep od vate, radi dotoka vazduha. Za 40 litara vlažnog supstrata dovoljan je 1 litar micelije. Period inkubacije traje dvadesetak dana na temperaturi 22 - 250C. Nakon prorastanja micelije kroz supstrat, skidaju se poklopci i tegle se stavljaju u polumračni prostor sa difuznim svetlom, u kome je temperatura od 5 - 220C, a vlaga oko 85%. Potrebno je češće provetravati prostoriju. Gljive se pocnu javljati 40 - 50 dana nakon zasejavanja. Tada se na grlo tegle stavljaju valjci od voštanog papira ili sličnog materijala, koji nateraju gljivu da razvije veoma dugačku dršku. Kada izađu iz valjka, on se skida a gljive se odsecaju makazama. Prinosi u dva talasa iznose iznose oko 30 - 40% od težine vlažnog supstrata. Završetkom plodonošenja, supstart se vadi iz tegle i koristi kao kvalitetno organsko đubrivo.

   

 

Uzgajana u tegli zimska panjevčica ima drške u boji šešira, dok ona iz prirode ima crne, baršunaste drške.

Zimska panjevčica u prirodnim uslovima rasta ima vatreno narandžastu boju šešira i baršunasto crnu dršku, koja se zbog svoje žilave strukture odbacuje. Uzgajana gljiva ima male šešire i duge drške koje nisu žilave, kao kod one koja raste samoniklo. Na Dalekom Istoku se uzgajaju već decenijama radi ishrane sasvim bele varijacije ove gljive. Imaju izrazito dugačke drške, koje se kuvaju kao makarone i male, zakržljale šešire. U hobističkom gajenju u tegli, ove varijacije nećemo dobiti.
 
Fotografije belih varijacija su preuzete iz časopisa o gljivama.

 

Autor teksta i fotografija: Mirjana Davidović